Priča dvorca Jurjevec, priča je o hrabrosti u vremenima kada je najviše trebala. Dvorac Jurjevec je svjedok fantazije života aristokracije i idile života barokne kurije. Kroz godine, ta priča postala je jedna od mnogih niti što vežu hrvatsku povijest, niti koje sežu u vremena hrabrih europskih vitezova, prepleću se kroz uspon Habsburške monarhije, svjedoče Napoleonovim osvajanjima i prekrasnoj arhitektonskoj ostavštini Francuskog carstva, a svoj kraj čekala je zajedno s europskim plemstvom u suton apsolutizma kao jedno od njihovih posljednjih utočišta.
Od bedema kršćanstva
do utočišta aristokracije
Iz skromnoga početka dvorca Jurjevec nitko nije mogao naslutiti ulogu mirnoga Turopoljskog kraja u stvaranju europske povijest. U XV. stoljeću strah i šok potresa Europu! Osmansko carstvo u punom je zamahu, države balkanskoga poluotoka pale su jedna za drugom. Ugarsko kraljevstvo bilo je odlučno: neće postati žrtva zuba vremena, osmanske zastave neće se vijoriti u europskim prijestolnicama! Hrabri vitezovi, prvenstveno hrvatskoga i mađarskog plemstva, dugo su prkosili daleko brojnijem osvajaču s Istoka. Međutim, veliki dijelovi Hrvatske i Mađarske s vremenom je gorjeli su u plamenu, u stisku ruku stranaca. Osvajač je došao pred rijeku Savu.
Iz slomljenoga mnoštva, uzdiže se heroj. Povjerenjem kralja i borbenim prevratima, Toma II. Bakač Erdődy dobiva posjede na kojima gradi dvorce i podiže vojsku. Na svega sat vremena od Zagreba, upravo se na Vlastelinstvu Želin-Čiče, u tada skromnijem zdanju Dvorca Jurjevec, nalazio dio Erdődyjevih hussara, nemilosrdnih i borbom okušanih čuvara vrata Europe. Iz staja utvrde, 22. lipnja 1593. godine, uzjahali su hussari i priključili se ostalim europskim vitezovima u događaju koji će kasnije slaviti cijela Europa, a na koji i sve do danas podsjeća glasnom zvonjavom u 14.00 satimalo zvono zagrebačke katedrale. Predvođena banom Erdődyjem kršćanska vojska je strahovito razbila tursku vojsku koja je što u boju što u rijeci Kupi izgubila oko 10.000 vojnika, a sam Hasan-paša se je s 12 najistaknutijih turskih begova pri bijegu utopio u rijeci Kupi. Povjesničari bilježe da je nakon ove pobjede Toma Erdődy glasno uskliknuo: "In Deo vici!" ("U Bogu pobijedih!").
Vlastelinstvo Želin-Čiče na kojem se nalazi dvorac Jurjevec ostalo je u posjedu plemenitaša Erdődy sve do 1873. godine. Konačnim povlačenjem osmanske vojske, vlastelinstvo nije ispalo iz sfere interesa svojih gospodara. Štovište, pitoreskan turopoljski kraj bio je dovoljan povod Erdődyjima da nekadašnji vojni objekt odjenu u novo ruho – ruho barokne kurije. Tako je dvorac Jurjevec ostao živim dokazom njihove hrabrosti, ali i ukusa za prekrasnu arhitekturu. Poćetkom XIX. stoljeća hrvatske zemlje dolaze pod vlast Napoleona Bonapartea. U kratkom razdoblju od 1806. do 1813. godine Napoleonov komesar maršal Auguste de Marmont ostavlja snažan trag na hrvatske zemlje, posebno na Vlastelinstvo Želin-Čiće ugradivši hrvatskoj domovini ugradio francuski duh. Tako su nastali prekrasni perivoji i parkovi koji krase stare jezgre hrvatskih gradova. Jedan takav perivoj je i dan danas dragulj u kruni Vlastelinstva Jurjevec.
Baroknu kuriju Jurjevec 1873. godine od grofova Erdődy kupuje jedna od najvažnijih plemićkih dinastija Svetog Rimskog Carstva i Habsburške monarhije - Thurn und Taxis. U rukama novih vlasnika, ovaj dragulj ostaje sve do sloma feudalnog sustava i nestanka europskog plemstva, služeći pri tome kao utočište i idilični ljetnikovac mnogima od njih.
Unatoč tome što je kroz povijest pretrpjelo velike devastacije i zapuštenost posjeda, početkom XXI. stoljeća dvorac je pod vodstvom nasljednika imanja, Željka Dorotića, vratio stari sjaj poštujući originalnu zamisao baroknih graditelja te tako postaje idealno mjesto za ljubitelje istinskog mira udahnjujući Vlastelinstvu Jurjevec novi život i početak.